Razgovor s ravnateljem Osnovne škole Vladimira Nazora, Daruvar, prof. Ivanom Cegledijem

Gospodine ravnatelju, mnogi učenici u našoj školi su upoznati s Vašim životom i radom.
Radili ste u osnovnoj školi i gimnaziji kao profesor matematike , bili ste gradonačelnik , a sada ste ravnatelj škole i predsjednik gradskog vijeća . Koji je od tih poslova Vama najdraži i zašto ?

Svaki od tih poslova ima svoje lijepe i slabe strane . Volim izazov novoga iskustva.
Najdraže mi je predavati - podučavati matematiku.

Zašto ste odlučili biti ravnatelj ?

Smatram da mogu pomoći u uspješnom radu škole i mladima omogućiti bolje uvjete
školovanja . Treba što prije preseliti iz staroga dvorca u novu školu.

Što najviše volite na svome poslu ?

Volim pomagati ljudima . Moj životni moto moga bi sažeto iskazati Cesarićevom stihom:
"Taj san u slapu da bi moga sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati."

Je li posao ravnatelja težak ?
Ne , ali ovo je velika škola i ima puno posla. Dodamo li tome obaveze koje imam kao predsjednik gradskog vijeća to je i previše.

Koje zanimanje biste izabrali da ga možete birati ponovno. Je li bi to opet bio prof. matematike?

Da! Matematika je filozofija. To je poseban način razmišljanja i pogleda na život. Volim ljude i rad s ljudima.

Što mislite o postignutim uspjesima naše škole na raznim natjecanjima?

Postigli ste lijepe rezultate, ali ljudski je težiti još većim postignućima.

Imate li puno slobodnog vremena i kako ga provodite?

Imam premalo slobodnoga vremena za sve što volim. Volim se zabavljati s unukom, čitati (naročito poeziju i krimiće),baviti se matematikom, šetati i razgovarati s ljudima, uživati u prirodi,…

Koje vam je najgore životno iskustvo?

Možda ljudska dvoličnost.

U životu se smjenjuje lijepo i ružno, dobro i zlo. Uvijek se veselim spoznaji da nakon kiše sunce ljepše grije.

Koliko dugo radite u prosvjeti?

U prosvjeti radim od 1969. do 1993. godine i sada od 1.1.2002. godine. Uz to sam od 1997. do 2002. radio u Uredu za prosvjetu.

Što mislite o prijedlogu reforme osnovnog školstva?

Načelno se slažem s reformom, ako se može osigurati novac za promjene. Što se tiče osnovnog školstva ne slažem se da djeca idu s 5 godina u školu kada sada nema novaca da bi sva djeca prošla 100-tinja sati pripreme za školu.

Smatram da polovicu stvari iz učeničke torbe treba izbaciti, neka nešto ostane kod kuće, a nešto neka ostane samo u školi.

Obvezna tjedna satnica učenika mora biti manja.